Kratak odgovor
Pregledali smo javne sajtove programa koji su 19. avgusta 2026. držali prvu stranu Google-a u Srbiji za upit „softver za advokate”. Ni kod jednog nismo našli objavljenu dokumentaciju za programski pristup podacima, ono što se u struci zove API. U praksi to znači da je zamena programa ručni posao, i da se pregovaračka pozicija kancelarije završava onog dana kad potpiše.
Ovo nije tekst protiv tih programa. Većina radi ono što obećava i kancelarije su na njima zadovoljne. Tekst je o jednom pitanju koje se retko postavi pre potpisa, a posle potpisa više nema kome da se postavi.
Šta je API i zašto se advokata uopšte tiče?
Program u kome vodite predmete ima dva ulaza. Jedan su ekrani koje vidite i na kojima kucate. Drugi su vrata za druge programe: kroz njih neki drugi sistem može da pročita spisak predmeta, doda dokument, upiše rok ili izvuče sve što postoji, a da niko ne sedi i ne prekucava. Ta vrata se zovu API. Kad postoje i kad su opisana u javnoj dokumentaciji, bilo ko koga kancelarija angažuje može da napravi prelazak na drugi program, povezivanje sa računovodstvom ili sa alatom za veštačku inteligenciju koji sme da vidi predmet, bez dozvole ponuđača.
Kad tih vrata nema, sve što je u programu izlazi samo onako kako je ponuđač predvideo. Obično je to izvoz u tabelu, ponekad arhiva dokumenata, a ponekad jedino zahtev podršci.
Za kancelariju od dva advokata sa trista predmeta ovo zvuči kao teorija. Postaje praksa onog dana kad program poskupi, kad ga ponuđač proda nekom drugom, kad prestane da ga razvija, ili kad kancelarija naraste i hoće nešto drugo. Tada se ispostavi da pet godina rada stoji u obliku koji niko osim tog ponuđača ne ume da čita.
Koje programe smo proverili i šta smo našli?
Uzeli smo spisak programa koji su se 19. avgusta 2026. pojavili na prvoj strani Google-a u Srbiji za upit „softver za advokate”: Pametni Advokat, Legalistik, AI Advokat, E-Pripravnik, Casely, eDvokat, AdvoCase, EDOPS Advokat Expert, LEXA i e-Advokat. Zatim smo 27. avgusta otvorili javne sajtove i tražili tri stvari: stranu za programere ili dokumentaciju za API, pominjanje povezivanja sa drugim sistemima, i opis izvoza podataka.
| Program | Šta smo našli na javnom sajtu |
|---|---|
| Pametni Advokat (pametniadvokat.rs) | Nema pomena API-ja, dokumentacije za programere, povezivanja ni izvoza podataka. Sajt opisuje funkcije, bezbednost i česta pitanja. |
| Legalistik (legalistik.com) | Nema pomena API-ja ni dokumentacije. U odeljku o dostupnosti podataka stoji: „moguće je preuzimanje u vidu kopije u svakom trenutku”. Oblik kopije nije naveden. |
| AI Advokat (ai-advokat.co) | Sajt nam nije bio dostupan, server je vratio grešku 403. U opisu iz rezultata pretrage pominju se pomoćne aplikacije sa šifrovanom rezervnom kopijom i lokalnim pristupom. To nismo mogli da potvrdimo i ne računamo ga kao javnu dokumentaciju. |
| eDvokat | Nismo našli javnu stranu sa dokumentacijom ni opisom izvoza. Označavamo kao neprovereno. |
| Ostali sa spiska | Nismo pregledali. Ako neko od njih ima objavljenu dokumentaciju, rado ćemo dopuniti tabelu i navesti datum. |
Šta ova tabela nije: dokaz da API ne postoji. Ponuđač može da ga ima i da ga daje na zahtev, ili da ga koristi samo za sebe. Tabela pokazuje da ga niko od pregledanih ne objavljuje, a to je jedino što kupac može da proveri pre potpisa bez da pita ponuđača. Ako nas neko od njih ispravi sa linkom, tekst ćemo dopuniti.
Zašto domaći programi nemaju API?
Tržište je malo. U Srbiji je nekoliko hiljada advokatskih kancelarija i skoro sve su male. Programe za njih razvijaju firme od nekoliko ljudi. API se ne napiše jednom: svaka izmena u programu mora da se odrazi i u dokumentaciji, svaka nova verzija mora da ostane usaglašena sa onim što su treći već napravili, i neko mora da odgovara na pitanja programera koji ga koriste. Za firmu od pet ljudi to je stalan trošak bez ijednog kupca koji ga traži, jer kancelarije na sastanku pitaju za cenu i za rokove, ne za dokumentaciju.
Postoji i drugi razlog, koji se ređe izgovara. Program bez izlaza zadržava kupce. Kancelarija koja bi tri nedelje ručno prekucavala predmete retko menja program zbog dvadeset evra mesečno razlike.
Ni u Sjedinjenim Državama, gde je tržište sto puta veće, ovo nije rešeno u korist kupca. Iz naše biblioteke o američkim programima: Smokeball nema javni API uopšte, CosmoLex ga drži zatvorenog bez dokumentacije, MyCase potpun pristup naplaćuje samo u najskupljem paketu od 109 dolara po korisniku mesečno, a jedan inženjer zaposlen u advokatskoj firmi je API PracticePanther-a javno opisao kao najgori koji je video, neažuriran deset godina. Sa druge strane, Clio ima otvoren i dokumentovan API, i zato smo za njega, kao i za MyCase, mogli da objavimo besplatne konektore koje kancelarije koriste bez ikakve dozvole ponuđača. Pominjemo ih samo kao dokaz da program može da bude otvoren i da to ne ugrožava ponuđača. Clio je najveći na tom tržištu upravo sa otvorenim vratima.
Šta se dešava kad hoćete da zamenite program?
Tri stvari se dese, po redosledu po kom ih kancelarije obično otkriju.
Izvoz postoji, ali je tabela. Spisak predmeta sa kolonama. Stranke u drugoj tabeli. Ročišta u trećoj. Ono što je programu davalo smisao, veza između predmeta, dokumenta koji mu pripada i roka koji iz njega proizlazi, u tabeli se izgubi. Neko posle ručno spaja šta ide uz šta.
Dokumenti izađu, ali bez imena. Iz američkih prelazaka znamo za program koji dokumente na serveru čuva pod brojevima, pa arhiva od pet hiljada fajlova stigne kao pet hiljada fajlova sa nazivima tipa 1357219.pdf. Sve je tu i ništa se ne može naći. Da li se to dešava kod domaćih programa ne znamo, jer niko ne objavljuje kako izvoz izgleda. Upravo zato se to pita unapred.
Istorija ne izlazi. Ko je šta i kada uradio u predmetu, koja verzija dopisa je poslata, kad je rok pomeren i ko ga je pomerio. Toga u izvozu skoro nikad nema, a to je deo koji kancelariji zatreba kad klijent posle tri godine pita zašto je nešto urađeno baš tako.
Rezultat je prelazak koji traje nedeljama, radi se paralelno u dva programa, i kancelarija ga preživi samo ako je neko dovoljno tvrdoglav. Zato se retko dešava, i zato ponuđač nema razlog da ga olakša.
Koja tri pitanja postaviti ponuđaču pre potpisa?
| Pitanje | Odgovor koji je dovoljan | Odgovor koji nije |
|---|---|---|
| Kako izgleda izvoz svih naših podataka? Pokažite primer fajla. | Primer fajla pre potpisa, sa predmetima, strankama, dokumentima i rokovima, i vidljivim vezama među njima. | „Sve može da se izveze.” Bez primera. |
| Da li izvoz pokrećemo sami, kad hoćemo, bez vaše podrške? | Da, iz programa, bilo kad. Isprobate ga dok ste još u probnom periodu. | „Pošaljete zahtev podršci.” Podrška posle raskida nema razlog da žuri. |
| Da li imate API i gde je dokumentacija? | Javan link sa opisom šta može da se čita i šta da se upiše. Ili iskreno „nemamo”, pa u ugovor uđe obaveza izvoza u opisanom obliku. | „Imamo, dobijete kad potpišete.” |
Četvrto pitanje ide u ugovor, ne na sastanak: rok u kome ponuđač briše vaše podatke posle raskida, i potvrda o brisanju. O tome smo pisali u tekstu o tome šta kancelarija poseduje posle pet godina plaćanja.
Šta da uradite ako već koristite takav program?
Onda je pravi trenutak za probu sada, dok ste zadovoljan klijent koji plaća, a ne onog dana kad hoćete da odete. Zatražite izvoz svih podataka, sa obrazloženjem da vam treba za sopstvenu arhivu. Otvorite ga. Probajte da iz njega nađete jedan konkretan predmet od pre dve godine, sa svim dokumentima i rokovima. Ako možete, znate gde ste. Ako ne možete, saznali ste to sad, bez pritiska.
Isto važi za dokumente. Ako ih program čuva kod sebe, uzmite kopiju arhive jednom godišnje i držite je na svom disku, sa imenima fajlova koja vam nešto znače. To je jedno popodne godišnje i pokriva veći deo rizika iz ovog teksta.
Kad zamena programa nije pravi odgovor?
Pošteno je reći i ovo. Za kancelariju od jednog do tri advokata gotov program sa pretplatom je najčešće pravi izbor, i sve gore je samo lista provere pre potpisa. Kancelarija koja poseduje sopstveni sistem ima tačno onoliko slobode koliko ima i obaveze da ga održava. Razvoj po meri ima smisla kad kancelarija ima način rada koji nijedan gotov program ne prati, kad joj treba povezivanje koje ponuđač ne nudi, na primer sloj koji prati rokove i ročišta, ili kad je jednom već prošla kroz težak prelazak i ne želi ponovo. Kad se to isplati, sa računom, pisali smo odvojeno.
Zašto ovo pišemo
Razvijamo softver za advokatske kancelarije i najviše radimo sa američkim programima koji imaju otvoren pristup podacima. Tamo je zamena programa posao od nekoliko dana, jer se podaci izvlače programski, sa svim vezama. Kad nas kancelarija iz Srbije pita da joj pomognemo da pređe sa jednog domaćeg programa na drugi, prvo pitanje je uvek isto: kako izgleda izvoz. Odgovor na to pitanje u ovom trenutku niko ne objavljuje, pa smo zapisali šta smo našli.
Ako vam treba da neko pogleda izvoz koji ste dobili i kaže šta se iz njega može spasiti, javite se. Ako je odgovor da vam je dovoljno da zatražite kopiju i držite je na svom disku, to ćemo vam i reći.