Advokat otvori alat sa veštačkom inteligencijom, nalepi tri strane iz predmeta i zatraži rezime. Odgovor stigne za deset sekundi i bude dobar. Pitanje koje ostaje visi je jednostavno, a odgovor na njega skoro niko ne daje precizno: gde je taj tekst upravo bio.
Ovaj tekst ne preporučuje nijedan alat. Cilj mu je da objasni šta se tehnički dešava i da vam da listu pitanja kojom sami proverite bilo koji alat koji vam neko ponudi.
Tri stanja kroz koja podatak prolazi
Kad tekst iz predmeta ode u alat koji koristi jezički model, on prolazi kroz tri odvojena stanja. Većina razgovora o poverljivosti meša ta tri stanja u jedno, i odatle dolazi zabuna.
Prvo: prenos
Tekst putuje sa vašeg računara do servera na kojem model radi. Kod ozbiljnih alata taj prenos je šifrovan i to je najmanje sporan deo priče. Ako alat ovde ne koristi šifrovanje, dalje ne morate ni da čitate.
Drugo: obrada, odnosno pristup
Model mora da pročita tekst da bi na njega odgovorio. Nema načina da se to zaobiđe. U tom trenutku sadržaj predmeta postoji u memoriji tuđeg sistema, van vaše kancelarije.
Ovo je deo koji se najčešće prećutkuje. Prodavci vole rečenicu da podaci nisu sačuvani, i ona ume da bude istinita, ali odgovara na pitanje koje niste postavili. Podatak koji nije sačuvan je i dalje bio pročitan. Za procenu prema advokatskoj tajni to nije isto što i podatak koji nikada nije izašao iz kancelarije.
Treće: čuvanje
Šta se dešava posle odgovora. Ovde postoje tri mogućnosti, i razlika među njima je ogromna:
- Podatak se koristi za dalje učenje modela. Sadržaj predmeta postaje deo materijala na kojem se model obučava. Ovo je stanje besplatnih verzija većine alata i za rad na predmetima je neprihvatljivo.
- Podatak se čuva određeno vreme, najčešće trideset dana, radi nadzora zloupotreba. Ne koristi se za učenje, ali postoji na tuđem serveru i mesec dana je dostupan zaposlenima tog preduzeća pod određenim uslovima.
- Podatak se ne čuva. Briše se odmah po obradi. Ovo je stanje koje se ugovara i obično se zove nečuvanje podataka, na engleskom zero data retention. Ne dobija se samo od sebe, traži se i upisuje u ugovor.
Rečenica koju treba dočekati sa oprezom
Kad čujete da ništa ne napušta vaš računar, tražite objašnjenje kako tačno.
Postoji tačna verzija te tvrdnje. Ona važi za model koji radi na vašem računaru ili na serveru u vašoj kancelariji. Takvi modeli postoje, koriste se, i za neke poslove su sasvim dovoljni.
Ali velika većina alata koji se danas nude advokatima ne radi tako. Oni imaju program na vašem računaru koji šalje pitanje modelu preko interneta. Program jeste kod vas, model nije. Ako neko za takav alat tvrdi da ništa ne izlazi, ta tvrdnja nije tačna, i ne bi je trebalo prihvatiti u pisanoj ponudi.
Ono što se u toj postavci može pošteno tvrditi jeste sledeće: podaci se ne koriste za učenje, ne čuvaju se posle obrade, prenos je šifrovan, i sve to piše u ugovoru. To je odbranjiva formulacija. Sve preko toga je preterivanje.
Šta traže smernice Advokatske komore
Advokatska komora Srbije je izdala smernice o upotrebi veštačke inteligencije. One ne zabranjuju alate i ne propisuju koji se sme koristiti. Postavljaju obaveze koje ostaju na advokatu:
- oprez sa otvorenim i javno dostupnim modelima
- razumevanje kuda podaci putuju i po kom osnovu
- obavezna provera onoga što alat proizvede
Poslednja stavka je ona koja se najviše potcenjuje. Odgovornost za sadržaj podneska ostaje na advokatu bez obzira na to čime je nacrt napravljen. Alat koji piše nacrt ne preuzima ništa.
Uz to ide i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Ako podaci o strankama odlaze na server izvan zemlje, potreban je pravni osnov za taj prenos. To nije formalnost koja se rešava kvačicom u podešavanjima.
Lista pitanja za bilo kog ponuđača
Ovo je deo koji preporučujemo da sačuvate. Postavite ova pitanja svakom ko vam nudi alat sa veštačkom inteligencijom, uključujući i nas, i tražite odgovore u pisanoj formi.
- Koji model tačno stoji iza alata i ko ga drži? Odgovor mora da bude ime, ne opis. Ako ponuđač izbegava da imenuje model, to je odgovor sam po sebi.
- Da li se moji unosi koriste za obučavanje modela? Traži se izričito ne, u ugovoru.
- Koliko dugo se podaci čuvaju posle obrade? Prihvatljiv odgovor je nula, ili jasno određen rok sa razlogom.
- U kojoj zemlji fizički stoje serveri? Menja pravni osnov za prenos podataka.
- Ko iz vaše firme može da vidi sadržaj mojih predmeta i pod kojim uslovima? Kod ozbiljnih ponuđača postoji pisana procedura.
- Postoji li zapis o tome ko je, kada i čemu pristupio? Bez ovoga ne možete dokazati šta se dešavalo ako neko postavi pitanje.
- Šta se dešava sa mojim podacima ako raskinem ugovor? Traži se rok za brisanje i potvrda da je izvršeno.
- Da li alat može samo da čita, ili i da menja podatke? Alat koji može da menja predmete treba drugačiju kontrolu od onoga koji samo čita.
Ako ponuđač na osam pitanja odgovori sa osam jasnih rečenica, radite sa nekim ko razume posao. Ako počne da objašnjava kako je sve bezbedno jer koriste najnoviju tehnologiju, imate odgovor.
O anonimizaciji
Čest savet je da se pre unosa uklone imena i matični brojevi. To je koristan potez i bolje je raditi ga nego ne raditi.
Ali ima granicu. Ako ostane opis spora, iznos, datum, mesto i delatnost stranke, predmet često ostaje prepoznatljiv svakome ko poznaje materiju. U malim sredinama i u uskim oblastima prava to je pravilo, ne izuzetak.
Provera je jednostavna: pročitajte ono što ste ostavili i pitajte se da li biste vi prepoznali o kome je reč. Ako biste, anonimizacija nije uspela.
Kako se svaka od tih postavki zaista uspostavlja i kojim papirom se dokazuje pred klijentom ili komorom, razložili smo odvojeno u tekstu o zaštićenim AI alatima. A da pitanje nije teorijsko pokazuju dve presude iz februara 2026. koje su o istom pitanju odlučile suprotno.
Gde je zapravo granica
Iz razgovora sa kancelarijama izdvajaju se tri nivoa i vredi ih razdvojiti:
Opšta pitanja bez podataka iz predmeta. Kako se formuliše određena klauzula, šta obično sadrži određena vrsta ugovora, kako izgleda struktura podneska. Ovde nema sadržaja stranke i rizik je nizak.
Rad sa sadržajem predmeta. Rezimiranje, upoređivanje verzija, traženje protivrečnosti u dokumentaciji. Ovde se traži alat sa isključenim učenjem i ugovorenim nečuvanjem, i ništa manje od toga.
Osetljivi predmeti. Krivica, porodični sporovi, sve gde bi izlazak podatka naneo neposrednu štetu stranci. Ovde je razuman stav da se ne izlazi iz kancelarije, bez obzira na to šta ugovor kaže.
Ta podela nije propisana nigde. To je praktičan način da se odluka donese jednom, zapiše, i primenjuje umesto da se svaki put procenjuje iznova.
Zašto ovo pišemo
Postavljamo veze između sistema za vođenje predmeta i jezičkih modela za advokatske kancelarije, pretežno u Sjedinjenim Državama, gde se ista pitanja postavljaju pod drugim propisima. Pet takvih veza je javno dostupno i besplatno.
Kroz taj posao smo videli da najveći problem nije tehnički. Problem je što se kancelarijama nudi sigurnost koja se ne može odbraniti kad neko postavi konkretno pitanje. Ovaj tekst je pokušaj da se to pitanje postavi unapred, dok je jeftino.
Ako vam treba pomoć oko procene konkretnog alata ili oko postavljanja nečega što radi na vašim predmetima, pogledajte šta radimo za advokatske kancelarije.